APCP - Projekt kontrole onečišćenja u poljoprivredi

ENGLISH HRVATSKI
PROJEKT KONTROLE ONEČIŠĆENJA U POLJOPRIVREDI
   
NOVOSTI
Smanjenje emisije stakleničkih plinova u stočarskoj proizvodnji
Industrija hrane za životinje ima značajnu ulogu u mogućnosti smanjenja negativnog utjecaja na okoliš

Industrija hrane za životinje ima značajnu ulogu u mogućnosti smanjenja negativnog utjecaja na okoliš proizvodnjom visoko kvalitetnih i cijenom povoljnih proizvoda. Važno je pronaći pravu ravnotežu između ugljičnog otiska povezanog s proizvodnjom hrane i utjecaja na okoliš povezanog s konzumacijom te hrane na farmi. 

Poljoprivreda je značajan proizvođač stakleničkih plinova koji utječu na klimatske promjene. Tu se ubraja ugljični dioksid koji nastaje potrošnjom energije, metan iz stočarske proizvodnje i dušikov oksid iz kultiviranog poljoprivrednog tla i organskog gnojiva. Prema izvješću „Livestock’s Long Shadow“ (FAO, 2006), ukupna stočarska proizvodnja svijeta uzrokuje 18% emisije stakleničkih plinova. Od toga je 13% podrijetlom iz ekstenzivnih stočarskih sustava (napasivanje goveda, ovaca i koza) te 5% iz intenzivnih sustava (svinjogojstvo, peradarstvo i mliječno govedarstvo). Različiti su i doprinosi pojedinih dijelova proizvodnog lanca: 56% čine usjevi, 0.05% transport, 0.5-2.4% industrijska proizvodnja, a udio stočarske proizvodnje iznosi 42%. Iz toga je vidljivo da transport i industrijska proizvodnja imaju puno manji značaj od ratarske i stočarske proizvodnje. Ipak, industrija hrane također može doprinijeti smanjenju emisije iz stočarske proizvodnje putem poboljšanja konverzije hrane i smanjenja emisije metana.

Emisije iz industrije hrane za životinje

Emisije stakleničkih plinova iz krmnog bilja gotovo se isključivo odnose na konzumaciju energije. Ne postoji standardizirana metoda, izračun niti aktualni standard za evaluaciju ugljičnog otiska hrane za životinje. Stoga različite nacionalne udruge proizvođača hrane provode zajedničke studije radi utvrđivanja zajedničkih osnovnih parametara (FEFAC, 2009).

Rješenje je u razvoju tehnologija koje omogućuju održivu proizvodnju. Dobra i brza implementacija ostvariva je ako su tehnologije povezane s učinkovitim korištenjem energije, odnosno smanjenim proizvodnim troškovima. Proizvodnja hrane za životinje zahtijeva najviše energije za mljevenje i peletiranje. Uštede energije bitni su pokretači povećanja konkurentnosti, te je godinama to bio cilj. Ipak, neki postupci zahtijevaju visoki utrošak energije (ekstrudiranje, toplinska obrada), a pomoću njih se ostvaruju fiziološke prednosti, bolja konverzija hrane, povećana sigurnost hrane i povoljan utjecaj na okoliš na razini farme. Stoga je u procesu proizvodnje hrane ograničeno daljnje smanjenje potrošnje energije.

Potencijalno područje razvoja predstavlja specijalizacija bilja prema vrsti životinja, povećan udio željezničkog transporta sirovina, te primjena lokalno proizvedenih sirovina.

Emisije podrijetlom od životinja                                    

Stočarska proizvodnja generira i velike količine plinova koji odlaze u zrak (metan, amonijak i dušikov oksid) i tlo (nitrati, fosfati i teški metali). To je ključni problem u područjima velike gustoće naseljenosti i populacije životinja, a utječe na zakonodavstvo i održivost stočarske proizvodnje.

Sastav hrane značajno utječe na sastav emisije plinova. Postoje različite hranidbene strategije za smanjenje emisije onečišćivača. Neke od njih već su i ugrađene u industriju zbog smanjenja troškova.

 Najvažnije su sljedeće:

Primjena obroka i smjesa nižeg sadržaja proteina dopunjena kristaličnim aminokiselinama
Implementacija neto energije i probavljivih aminokiselina u formulaciju hrane za životinje
Primjena idealnog proteina
Programi hranidbe prilagođeni proizvodnji, pasmini i spolu
Višefazna hranidba
Primjena niske razine probavljivog fosfora (P)
Primjena anorganskih izvora fosfora P visoke probavljivosti
Dodatak fitaze
Primjena specifičnih dodataka hrani
Primjena obroka i smjesa s manjim sadržajem proteina vjerojatno je najdjelotvornija hranidbena strategija za današnju okolišnu situaciju u kojoj se znatna pažnja poklanja dušiku (N). Višefazna hranidba također je vrlo korisna s ekonomskog i ekološkog gledišta. Primjena smjesa s manje proteina u kombinaciji s višefaznom hranidbom prilagođenom proizvodnji, pasmini, spolu i težini životinja prihvaćena je kao vrlo učinkovita mjera za smanjenje N i P u stajskom gnoju. Preporuke za navedene strategije detaljnije su razložene u BREF dokumentu (2003) kao najbolje raspoložive tehnike (BAT – best available techniques) za integriranu prevenciju i kontrolu onečišćenja u intenzivnom uzgoju peradi i svinja.

Strategije hranidbe također su djelotvorne u smanjenju emisije amonijaka u zrak. Kako je već spomenuto, smjese i obroci s manjim sadržajem proteina učinkovito smanjuju emisiju dušika, no, ujedno smanjuju i aromatske komponente bogate sumporom (merkaptani / SH2). Acidifikacija mokraće također doprinosi smanjenju emisije amonijaka u zrak. Svaka desetina jedinice pH vrijednosti smanjuje emisiju amonijaka za 5 do 20%. Urin se može zakiseliti izmjenama bilance elektrolita primjenom kiselih soli u hrani. Primjena vlaknine i dodataka hrani kao što su prebiotici i frukto-oligosaharidi (FOS) također su djelotvorni u smanjenju emisije amonijaka i onečišćenja zraka lošim mirisima.

Za razliku od ovih specifičnih hranidbenih strategija, jedan od najdjelotvornijih načina za smanjenje ukupnih emisija jest povećanje iskorištenja hrane. Bolje iskorištenje hrane smanjuje potrebe za resursima hrane, smanjuje proizvodne troškove i količinu stajskog gnoja (emisija dušika i fosfora) po životinji, a može se postići različitim proizvodnim postupcima:

Peletiranje hrane: izlučivanje hranjivih tvari kod peletirane hrane manje je za 5% u usporedbi s mljevenom hranom
Smanjenje gubitaka hrane tijekom proizvodnje, transporta, skladištenja i distribucije na farmi. Količina hrane koja se gubi na farmi može znatno varirati, a u najboljem slučaju iznosi 5%. Najvažnije kritične točke su: smanjenje prašine proizvedene na farmi, što može predstavljati direktni gubitak od 1%; kontrola ulaznih točaka vode iz napuklina ili nastalih kondenzacijom, što može imati razoran učinak uslijed rasta gljivica, bakterija i stvaranja mikotoksina; pravilno održavanje sustava distribucije i regulacije, te kontrole glodavaca i ptica.
Učinkovito korištenje vode na farmi radi smanjenja volumena gnojnice.
Ukratko, većina praktičnih detalja stočarske proizvodnje iznimno je važna za realnu kalkulaciju i daljnje poboljšanje ugljičnog otiska u proizvodnji mesa i mesnih proizvoda.

Izvor:   http://www.pig333.com/nutrition/,
Dr. sc. Jaume Coma, direktor “Nutrition Vall Companys Group”

 
 
Područni odjel HZPSS-a Vukovarsko-srijemske županije
   Katrin Gnjidić, dr. vet. med.
suradnica

PREUZIMANJE DOKUMENTACIJE
Kliknite ovdje za stranicu sa svim dokumentima za preuzimanje.
PRETRAŽIVANJE
TRAŽI
COPYRIGHT 2010. ACPC SVA PRAVA PRIDRŽANA